Nadam se
Još uvijek se nadam da ćemo se pomiriti
Dio tebe još čeka.
Poruku. Poziv. Znak.
U tom limbu između „gotovo je” i „možda ipak nije” događa se stagnacija, tvoj život je na pauzi.
Tek kada prekid odlučiš shvatiti kao konačnu odluku, koliko god bolno to bilo, tvoj život se nastavlja. U redu je ako u ovom trenutku ne znaš u kojem smjeru, kroz sljedeće tjedne i mjesece postat će jasnije.
Prvi korak u oporavku od prekida je prihvaćanje da se prekid dogodio. Dok god se nadaš, stavljaš svoj život i sebe na čekanje.
Kako vrijeme prolazi, sve češće će ti dolaziti lijepe misli o bivšem/bivšoj i vašoj vezi.
Zašto? Zato jer naš mozak tako radi. U psihologiji se to zove pozitivnost pamćenja. To je pojava da vremenom ružna sjećanja blijede (osim traumatskih iskustva koja ostavljaju snažan trag), a ona lijepa opstaju.
Što to za tebe znači?
To znači da ćeš s vremenom zaboraviti sve ono što u vezi nije bilo dobro, sve zbog čega si se osjećala loše uz bivšeg/bivšu i sve ono zbog čega si se i sama ponekad pitala ima li ovo smisla.
Pamtit ćeš samo lijepe trenutke u kojima si se osjećala voljeno, viđeno, poželjno i posebno.
Zato će čežnja biti sve jača, a to će produbljivati patnju i otežavati proces oporavka.
Što možeš učiniti danas?
Još danas, dok ti je svježe, zabilježi sve ono što je bilo loše. Sve osobine bivšeg/bivše koje ti se nisu sviđale, sve ono zbog čega si se osjećala loše, nepoštovano, nevažno ili nevoljeno, sve ono što je bilo izvor brige ili stresa. U dane kada idealizacija bivšeg/bivše i vaše veze bude jaka i nostalgija prevlada – izvuci taj popis i podsjeti se što sve nije bilo kako treba. Ovaj popis će te spasiti jer bez njega tvome mozgu neće biti dostupne te stvari i činit će ti se da je bivša veza bila idealna i da si na ogromnom gubitku. Ovaj popis ispravlja vagu, podsjeća na drugu stranu odnosa koja je jednako stvarna, a za kojom nemaš žaljenja.
Ako želiš dublje proći kroz ono što ti se događa
