Provjeravam mreže
Stalno ga/ju provjeravam na društvenim mrežama
Nema ništa pogrešno u tome što te zanima – naravno da te zanima.
Pogrešno je samo kada toj znatiželji udovoljiš.
Kao kad čačkaš otvorenu ranu. Taman nastane krastica i poriv je jak da je otkineš, a onda istog trena nastupi, ne olakšanje kako si očekivala, nego kajanje jer opet krvari i sad će još
duže zarastati.
Tako je i s društvenim mrežama. Ideš tamo da bi dobila umirenje, a dobiješ nemir. Želiš odgovor na neko pitanje, a dobiješ još tri nova pitanja. Želiš utjehu, a osjetiš dodatnu povredu.
Do kada ćeš se namjerno ranjavati?
Svaki put kada poželiš škicnuti bivšeg/bivšu na društvenim mrežama, osvijesti da je taj poriv potpuno normalan, prirodan i ljudski, ali da to ne znači da ga moraš zadovoljiti jer
zadovoljenje donosi kratkotrajnu ugodu i dugotrajnu nelagodu.
Pitaj se ova pitanja:
Po što tamo idem?
Čemu se nadam?
Hoće li me to vratiti par koraka unazad?
Jesam li spremna saznati nešto bolno?
Jesam li spremna razočarati se ponovno?
Što si time radim dugoročno?
Ometam li time svoj oporavak?
U trenucima kada ti dođe da provjeravaš društvene mreže radije izvuci jednu karticu iz kutijice i učini ono što piše na kartici. Dok to učiniš poriv će proći, a ti ćeš se bolje osjećati.
